-
1 abjure
• odreći se; odreći se ( pod zakletvom); odreći se pod zakletvom; odustati; opozvati; pod zakletvom napustiti; poreći; zakletvom odreći; zakletvom poreći; zvanično napustiti -
2 denied
-
3 to waive all claims
-
4 negate
• odreći; odricati; poništiti; poricati -
5 resign to
• odreći se; odustati; predati; ustupiti -
6 to abdicate a throne
• odreći se prestola -
7 to abjure one's religion
• odreći se svoje vere -
8 unsay
• odreći; opopovrgnuti; oporeći; poreći; promeniti iskaz -
9 disown
• ne primati; ne priznati; odreći autorstvo; odreći se; odreći srodnost sa; odreći svojinu; odreći vezu sa; odreći vlasništvo -
10 renounce
1) (to give up (a title, claim, intention etc) especially formally or publicly: He renounced his claim to the throne.) odpovedati se2) (to say especially formally or publicly that one will no longer have anything to do with (something): I have renounced alcohol.) odreči se•* * *I [rináuns]nounrenonsa (pri kartanju), odgovarjanje z drugo barvo, če nimamo barve, ki se zahteva; (iz)igranje napačne barveII [rináuns]transitive verbodreči se, odpovedati se, opustiti (navado), prekiniti; zavrniti, odbiti, odkloniti, odstopiti (kaj); zatajiti, zanikati, preklicati, ne (več) prizna(va)ti; (kartanje) ne dati barve, ne odgovoriti na barvo, ker je nimamo; intransitive verb odreči se; ne moči odgovoriti na barvo pri kartanjuto renounce s.o.'s authority — ne več priznavati avtoritete neke osebehe renounced the idea of doing it — odrekel se je misli (opustil je misel), da bi to naredil -
11 surrender
[sə'rendə] 1. verb1) (to yield: The general refused to surrender to the enemy; We shall never surrender!) vdati se2) (to give up or abandon: He surrendered his claim to the throne; You must surrender your old passport when applying for a new one.) odreči se, oddati2. noun((an) act of surrendering: The garrison was forced into surrender.) vdaja* * *I [səréndə]nounmilitary vdaja, predaja, kapitulacija, padec (trdnjave); izročitev, odstop, prepustitev, odpoved; sadovi, ki se izroče po planskem prisilnem odkupuII [səréndə]transitive verbpredati, izročiti; odstopiti, prepustiti; odreči se, odpovedati se (čemu); oddati (žito, mleko itd.) po planskem odkupu; juridically odstopiti (kaj); (zavarovalni polici) se odreči, a za to dobiti del premije; obsolete odgovoriti, vrniti; intransitive verb predati se, kapitulirati, položiti orožje; prepustiti seto surrender o.s. — vdati se, predati se, kapituliratito surrender upon term — kapitulirati pogojno, z določenimi pogojito surrender o.s. to one's grief — prepustiti se svoji bolečinihe had to surrender his office — moral je podati ostavko, se odpovedati službi -
12 withhold
[wið'həuld]past tense, past participle - withheld; verb(to refuse to give: to withhold permission.) odreči* * *[wiðhóuld]transitive verbzadržati; odbiti, odreči, prikriti, ne objaviti, ne hoteti dati (a document, one's help — listino, svojo pomoč); juridically pridržatito withhold o.s. from s.th. — držati se proč od česato withhold information from s.o. — komu ne dati informacij -
13 renounce
vt/i I.[vt] 1. odreći se; ostaviti se, okaniti se; odbiti, odkloniti što; odreći se, odustati, ustupiti, napustiti što; odustati od čega; (karte) ne dati boju, ne odgovarati na boju jer je nema 2. poricati, opovrgnuti II.[vi odreći se; ne moći odgovarati na boju u kartanju* * *
ne priznavati svojim
odbiti
odreći
odreći se
otkloniti
poreći -
14 forsake
• napustiti; odreći molbu; odreći se čega; odreći se koga; odustati od; ostaviti; ostaviti se -
15 abdicate
['æbdikeit]1) (to leave or give up the position and authority of a king or queen: The king abdicated (the throne) in favour of his son.) odreči se prestolu2) (to leave or give up (responsibility, power etc): He abdicated all responsibility for the work to his elder son.) prepustiti•* * *[aebdikeit]transitive verb & intransitive verb(to) odreči se, odpovedati se, abdicirati; juridically razdediniti; zahvaliti se -
16 forswear
[fo:'sweə]past tense - forswore; verb(to give up; to stop: He has forsworn all his bad habits.) odreči se* * *[fɔ:swɜ:]transitive verbodreči se; zarotiti se; krivo prisečito forswear o.s. — krivo priseči -
17 give up
1) (to stop, abandon: I must give up smoking; They gave up the search.) opustiti2) (to stop using etc: You'll have to give up cigarettes; I won't give up all my hobbies for you.) odreči se3) (to hand over (eg oneself or something that one has) to someone else.) predati (se)4) (to devote (time etc) to doing something: He gave up all his time to gardening.) posvetiti5) ((often with as or for) to consider (a person, thing etc) to be: You took so long to arrive that we had almost given you up (for lost).) imeti za* * *transitive verb & intransitive verb opustiti, odreči se; prenehati -
18 release
[rə'li:s] 1. verb1) (to set free; to allow to leave: He was released from prison yesterday; I am willing to release him from his promise to me.) odpustiti2) (to stop holding etc; to allow to move, fall etc: He released (his hold on) the rope.) izpustiti3) (to move (a catch, brake etc) which prevents something else from moving, operating etc: He released the handbrake and drove off.) popustiti4) (to allow (news etc) to be made known publicly: The list of winners has just been released.) razglasiti5) (to offer (a film, record etc) to the general public: Their latest record will be released next week.) objaviti2. noun1) (the act of releasing or being released: After his release, the prisoner returned to his home town; the release of a new film; ( also adjective) the release catch.) izpustitev; izid2) (something that is released: This record is their latest release; The Government issued a press release (= a statement giving information about something, sent or given to newspapers, reporters etc).) objava* * *I [rilí:s]nounosvoboditev, izpustitev na svobodo ( from iz), (od)rešitev ( from od česa), razbremenitev, olajšanje, oprostitev, spregled; juridically razrešitev dolžnosti, odstop; prenos pravice (premoženja) na drugega, odstop(itev); odreka (pravicam); dokument (o odstopu); potrdilo pobotnica; odobritev filma za predvajanje; technical mehanizem za sprožitev ali ustavitev, izklop strojahappy release figuratively smrtII [rilí:s]transitive verbosvoboditi ( from iz, od), rešiti, odvezati (obveznosti), izvleči ( from iz); dati prostost, izpustiti ( from iz); juridically odpustiti, spregledati, zbrisati (dolg), prenesti (na koga), odreči se, odstopiti komu (posest, pravico itd.); prinesti na trg (tržišče); dovoliti javno predvajanje ( a film filma); technical sprožiti, izklopitito release bombs — spustiti, odvreči bombeto release s.o. from his word — odvezati koga njegove besede -
19 relinquish
[rə'liŋkwiʃ](to give up: The dictator was forced to relinquish control of the country.) odreči se* * *[rilíŋkwiš]transitive verbopustiti (načrt, navado itd.); odreči se (pravici); odstopiti (od česa), prepustiti (to komu), odstopiti (posest); pustitito relinquish a hope, an idea — opustiti upanje, miselto relinquish one's hold on s.th. — izpustiti kaj -
20 remise
I [rimáiz]transitive verbjuridically prepustiti, odstopiti (pravico itd.), odpovedati se, odreči seII [rimí:z]nounarchaic klonica, kolnica, lopa za vozove, vozarna; remiza; najet voz, kočijaIII [ri:mí:z]1.nounfencingdrugi udarec po zgrešenem prvem;2.intransitive verbizvesti drugi udarec po zgrešenem prvem
См. также в других словарях:
odreći — òdreći (se) svrš. <prez. odrèčēm/òdreknēm (se), pril. pr. òdrekāvši (se), prid. rad. òdrekao/òdrekla (se) ž> DEFINICIJA 1. (što) poreći, zanijekati, osporiti 2. (se) a. prestati priznavati koga ili što [odreći se sina] b. ne htjeti imati… … Hrvatski jezični portal
òdreći — (što, se) svrš. 〈prez. odrèčēm/òdreknēm (se), pril. pr. òdrekāvši (se), prid. rad. òdrekao/òdrekla (se) ž〉 1. {{001f}}(što) poreći, zanijekati, osporiti 2. {{001f}}(se) a. {{001f}}prestati priznavati koga ili što [∼ se sina] b. {{001f}}ne htjeti… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
odrêči — rêčem dov., odrêci odrecíte; odrékel odrêkla (é) navadno z dajalnikom 1. meniti, trditi, da kdo ni upravičen do tega, kar nakazuje določilo: odrekli so mu pravico do nastopa / kritika mu je odrekla umetniški talent 2. ne narediti, kar se… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
abdicírati — abdicíra|ti (∅) dv. 〈prez. abdìcīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}odreći se prijestolja [kralj je ∼o] 2. {{001f}}pren. odreći se položaja (predsjedničkog i sl.), koji u pravilu donosi ugled, novac i moć ✧… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prekrížiti — (koga, što, se) svrš. 〈prez. prèkrīžīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. prèkrīžen〉 1. {{001f}}(koga, se) pokretom desne ruke učiniti znak križa; prekrstiti se 2. {{001f}}a. {{001f}}(što) namjestiti, postaviti što u obliku križa, unakrst;… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pùstiti — (koga, što) svrš. 〈prez. p‹stīm, pril. pr. īvši, prid. trp. p‹šten〉 1. {{001f}}a. {{001f}}prestati zadržavati silom, dati komu ili čemu slobodu [∼ pticu iz krletke] b. {{001f}}dopustiti komu da radi što želi [∼ dijete na izlet] c.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pustiti — pùstiti (koga, što) svrš. <prez. pȕstīm, pril. pr. īvši, prid. trp. pȕšten> DEFINICIJA 1. a. prestati zadržavati silom, dati komu ili čemu slobodu [pustiti pticu iz krletke] b. dopustiti komu da radi što želi [pustiti dijete na izlet] c.… … Hrvatski jezični portal
odricati — odrícati (što, se) nesvrš. <prez. òdrīčēm (se), pril. sad. odríčūći (se), gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. v. odreći 2. (se) podnositi žrtvu, samoprijegor ETIMOLOGIJA vidi odreći … Hrvatski jezični portal
prekrižiti — prekrížiti svrš. <prez. prèkrīžīm, pril. pr. īvši, prid. trp. prèkrīžen> DEFINICIJA 1. (koga, se) pokretom desne ruke učiniti znak križa 2. a. (što) namjestiti, postaviti što u obliku križa, unakrst; skrstiti b. (koga) odreći se nekoga, ob … Hrvatski jezični portal
báciti — (koga, što) svrš. 〈prez. bȃcīm, pril. pr. īvši, prid. trp. bȃčen〉 1. {{001f}}zamahom i puštanjem iz ruke promijeniti mjesto čemu ili komu [∼ kamen iz ruke]; hititi, hitnuti, vrći 2. {{001f}}razg. otjerati, odstraniti, ukloniti [∼ u zapećak] 3.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dezavuírati — (koga, što) dv. 〈prez. dezavùīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, prid. trp. dezavùīrān, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}temeljito poreći/poricati čije tvrdnje, potpuno osporiti/osporavati (nečiju ovlaštenost) 2. {{001f}}ne priznati/priznavati,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
